Sreda, April 27, 2011
sve češće...
Jučer me je opet sustigla nostalgija, i opet sam, po tko zna koji put upisao tvoje ime u google i opet nisam znao tvoje prezime...
Sklopio sam oči,tvoj glupavi podsmjeh tutnjao mi je u ušima,ogromne,tamne oči bljeskale su u mojim starim zjenicama.
Opet sam shvatio da mi je samo to od tebe ostalo,ali opet-to mi je sasvim dovoljno da te stvorim u svojoj na svu sreću bujnoj mašti.
Ti opet stojiš u nekoj pijanoj gomili,jedva vidljiva ispod oblaka dima,i smješkaš se,razgovaraš sa nekim starijim čovjekom...U ruci držiš čašu,polupraznu čašu i pališ cigaretu,vjerovatno želiš biti nevidljiva. I stojiš,razgovaraš,piješ i pušiš i uopće,uopće ne znaš da sam tu,nisi me ni vidjela.Ja sam stajao tu sat-dva,ne znam,vrijeme je teklo brzo dok sam te gledao...
Ti si bila pijana i umorna,naslonjena na stol...malo i spavala...lijepa si dok tako malo spavaš...ali ipak sam te odlučio probuditi,ti si samo dignula glavu,okrenula svoje velike,tamne oči prema meni i nasmijala se. To mi je bilo dovoljno.
Ne znam sjećaš li me se danas... Ni tražiš li me možda na googleu,volio bih da je tako,jer mrzim kišu,jesen,zimu...
,